Molitva Oče naš ili Gospodnja molitva najvažnija je molitva u kršćanstvu. Izgovorio ju je sam Isus Krist i ostavio je kao primjer kako se vjernici trebaju moliti Bogu Ocu (usp. Mt 6,9-13; Lk 11,2-4). Ova molitva obuhvaća temeljne istine vjere, izražava pouzdanje u Boga i poziva na nasljedovanje Kristova nauka.
Pun tekst molitve
Na hrvatskom jeziku:
Oče naš, koji jesi na nebesima,
sveti se ime tvoje.
Dođi kraljevstvo tvoje.
Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji.
Kruh naš svagdanji daj nam danas.
I otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim.
I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Amen.
Na latinskom jeziku:
Pater noster, qui es in caelis,
sanctificetur nomen tuum.
Adveniat regnum tuum.
Fiat voluntas tua, sicut in caelo et in terra.
Panem nostrum quotidianum da nobis hodie.
Et dimitte nobis debita nostra, sicut et nos dimittimus debitoribus nostris.
Et ne nos inducas in tentationem, sed libera nos a malo. Amen.
Biblijski temelji molitve
Molitva Oče naš nalazi se u dva evanđeoska izvještaja:
- Evanđelje po Mateju (6,9-13): Isus poučava učenike kako se moliti u okviru Govora na gori. Ova verzija molitve je dulja i najčešće se koristi u liturgiji.
- Evanđelje po Luki (11,2-4): Kraća verzija molitve dana je nakon što učenici traže od Isusa da ih nauči moliti.
Ključni dijelovi molitve i njihovi biblijski izvori:
- “Oče naš, koji jesi na nebesima”:
- Isus nas uči obraćati se Bogu kao Ocu, naglašavajući našu bliskost s Njim (Rim 8,15).
- “Sveti se ime tvoje”:
- Poziv na čašćenje Božjeg imena, što je temeljno u Starom zavjetu (Izl 20,7).
- “Dođi kraljevstvo tvoje”:
- Isus naviješta dolazak Božjeg kraljevstva na zemlji (Mk 1,15).
- “Budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji”:
- Poziv na podložnost Božjoj volji, poput Isusove molitve u Getsemanskom vrtu (Lk 22,42).
- “Kruh naš svagdanji daj nam danas”:
- Molitva za svakodnevne potrebe, oslanjajući se na Božju providnost (Mt 6,31-34).
- “Otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim”:
- Naglasak na oprostu i međusobnom praštanju (Mt 18,21-35).
- “I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla”:
- Molba za Božju zaštitu od grijeha i zla (1 Kor 10,13; 2 Sol 3,3).
Povijesni razvoj molitve
- Isusovo učenje
Molitva je izravno prenesena od Isusa njegovim učenicima. Od početka kršćanstva, ona je postala središnji dio kršćanskog molitvenog života. - Rana Crkva
- Oče naš bio je sastavni dio katekumenske pripreme, jer se molitva učila tek nakon krštenja kao dio dubokog duhovnog formiranja.
- Koristila se u svakodnevnom molitvenom životu te kao dio euharistijske liturgije.
- Liturgijska upotreba
- U Rimskom obredu molitva se uključuje prije pričesti, što simbolizira pripremu vjernika za susret s Kristom.
- U istočnim obredima, Oče naš često se moli zajednički, naglašavajući zajedništvo Crkve.
- Teološki razvoj
Crkveni oci, poput svetog Augustina i svetog Tertulijana, pisali su o Oče naš kao sažetku cijelog evanđeoskog nauka, naglašavajući kako ona uključuje pohvalu, zahvalnost, molbu i ispovijest grijeha. - Doxologija (“Jer tvoje je kraljevstvo…”)
- U nekim tradicijama, poput pravoslavne i protestantske, dodaje se završni hvalospjev: “Jer tvoje je kraljevstvo, i moć, i slava u vijeke vjekova.”
- U katoličkoj liturgiji ovaj se dodatak koristi u euharistiji kao odgovor zajednice nakon molitve.
Teološko značenje
- Božja očinska ljubav:
Molitva nas uči prepoznati Boga kao ljubaznog i milosrdnog Oca kojemu se možemo obratiti s povjerenjem. - Zajedništvo:
Izgovarajući Oče naš, molimo u množini, ističući zajedništvo vjernika. - Poziv na praštanje i svetost:
Molitva nas potiče na nasljedovanje Božje svetosti i oprosta.
