Najpoznatije i najposjećenije svetište Majke Božje u Hrvatskoj, Nacionalno svetište Majke Božje Bistričke, smješteno je među pitomim brežuljcima Hrvatskog zagorja. Ovo svetište nije samo duhovni centar za vjernike, već i simbol duhovnog jedinstva hrvatskog naroda, koji kroz stoljeća dolazi tražiti mir i utjehu u zagrljaju Majke Božje.
Svetište Majke Božje Bistričke ima izuzetno važno mjesto u marijanskoj tradiciji hrvatskog naroda. Stoljećima se u Mariju Bistricu slijevaju hodočasnici iz svih dijelova Hrvatske, ali i iz inozemstva. Neki dolaze u velikim skupinama, dok drugi, u tišini osobnog hodočašća, traže duhovni mir i snagu. Sveta Marija Bistrica nije samo mjesto okupljanja, već i prostor osobne molitve, pokajanja i zahvalnosti.
U srcu svetišta nalazi se čudotvorni kip Majke Božje s Djetetom u naručju, najvažnija svetinja hrvatskog naroda. Tisuće pobožnih hodočasnika tijekom povijesti klečale su pred ovim kipom, moleći za pomoć i milost. Kip je bio nekoliko puta skrivan zbog opasnosti koje su mu prijetile, ali posljednji put bio je pronađen 1684. godine i od tada je postavljen na oltar, odakle su počela hodočašća koja traju i danas.
Prva zapisana milosna uslišanja vezana uz svetište datiraju još iz 1688. godine, a ta uslišanja svjedoče o dubokoj vjeri i pobožnosti naroda prema Majci Božjoj. Kroz povijest, vjernici su bili svjedoci brojnih čuda i milosti koje su primili po zagovoru Majke Božje Bistričke, što je svetište učinilo mjestom posebnog štovanja.
Marija Bistrica je 1715. godine postala nacionalno svetište kada je Hrvatski sabor podigao veliki zavjetni oltar. Ovaj čin označio je službeno priznanje pobožnosti hrvatskog naroda prema Majci Božjoj Bistričkoj. S obzirom na porast hodočašća i marijanske pobožnosti, crkva u Mariji Bistrici postala je premala da primi sve vjernike, pa je bistrički župnik dr. Juraj Žerjavić, između 1875. i 1911. godine, odlučio proširiti crkvu i župni dvor. Prema nacrtima poznatih arhitekata Friedricha von Schmidta i Hermanna Bolléa, crkva je preuređena u neorenesansnom stilu, čime je dobila svoj današnji izgled.
Godine 1923., Papa Pio XI. podijelio je svetištu Majke Božje Bistričke naslov Manje Bazilike, čime je crkva dobila i međunarodno priznanje za svoj značaj u katoličkom svijetu.
No, najveće slavlje za Mariju Bistricu dogodilo se 15. kolovoza 1971. godine, kada je u svetištu održan XIII. međunarodni marijanski kongres. Tada su biskupi proglasili svetište hrvatskim nacionalnim svetištem Majke Božje Bistričke, čime je njegovo značenje postalo još izraženije u duhovnom životu naroda.
Najveći povijesni događaj u povijesti Marije Bistrice bio je posjet pape Ivana Pavla II. u 1998. godini. Tada je, 3. listopada, u svetištu proglašen blaženim zagrebački nadbiskup Alojzije kardinal Stepinac, što je označilo vrhunac duhovnog okupljanja. Sveti Otac Ivan Pavao II. izrazio je svoju duboku želju da posjeti svetište, a tom prigodom je rekao: „Odavno sam želio poći u poznato svetište Majke Božje Bistričke. Providnost je htjela da se ta želja ostvari prigodom proglašenja blaženim Alojzija kardinala Stepinca.“
