Blažena Djevica Marija zauzima posebno mjesto u katoličkoj teologiji i pobožnosti. Katolička Crkva proglasila je četiri dogme o Mariji, koje su temelj vjere i izražavaju duboko razumijevanje njezine uloge u povijesti spasenja. Ove dogme odražavaju različite aspekte Marijinog odnosa prema Bogu i ljudima.
1. Marija – Bogorodica (Theotokos)
Prva i najstarija dogma o Mariji jest da je ona Bogorodica (grč. Theotokos), tj. Majka Božja. Ova je dogma proglašena na Efeškom saboru 431. godine. Crkva uči da je Marija rodila Isusa Krista, koji je ujedno pravi Bog i pravi čovjek. Time se potvrđuje božanska narav Isusa Krista.
Biblijski temelj:
- “Ta kako to da meni majka Gospodina mojega dolazi?” (Lk 1,43) – Elizabetine riječi upućene Mariji prepoznaju njezinu ulogu kao majke Mesije, koji je i Gospodin.
- “Kad dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen.” (Gal 4,4) – Sveti Pavao naglašava Marijinu ulogu u utjelovljenju Božjeg Sina, ukazujući na njezino majčinstvo u otajstvu spasenja.
Dogma Bogorodice potvrđuje da je Marijino majčinstvo bitno za razumijevanje Isusovog identiteta kao pravog Boga i pravog čovjeka.
2. Marijino vječno djevičanstvo
Druga dogma uči da je Marija bila djevica prije, tijekom i nakon rođenja Isusa Krista. Ovo vječno djevičanstvo naglašava njezinu potpunu posvećenost Bogu.
Biblijski temelj:
- “Evo, djevica će začeti i roditi sina.” (Mt 1,23; usp. Iz 7,14) – Izaijino proročanstvo, koje Matej navodi, ispunja se u Mariji, potvrđujući čudesno začeće Krista.
- “Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?” (Lk 1,34) – Marijino pitanje anđelu ukazuje na njezino djevičanstvo i spremnost da prihvati Božju volju.
- “Ne poznaješ li muža dok ne rodi sina?” (Mt 1,25) – Ovaj stih naglašava njezino djevičanstvo sve do rođenja Isusa, a crkvena predaja potvrđuje njezino trajno djevičanstvo.
Ovo učenje naglašava da je Isusovo začeće bilo djelo Duha Svetoga i svjedoči o Marijinoj potpunoj vjernosti Bogu.
3. Bezgrešno začeće
Dogma Bezgrešnog začeća proglašena je 1854. godine bulom Ineffabilis Deus pape Pija IX. Ona uči da je Marija od prvog trenutka svog začeća bila sačuvana od istočnog grijeha. Ova povlastica darovana joj je po zaslugama Isusa Krista, Spasitelja svijeta.
Biblijski temelj:
- “Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!” (Lk 1,28) – Anđelove riječi upućene Mariji svjedoče o njezinoj jedinstvenoj milosti i bezgrješnosti.
- “Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojega i roda njezina.” (Post 3,15) – Ovaj praiskonski navještaj spasenja (Protoevanđelje) ukazuje na posebnu Marijinu ulogu u borbi protiv zla i njezinu sačuvanost od grijeha.
Bezgrešno začeće potvrđuje Marijinu jedinstvenu ulogu u povijesti spasenja i njezinu potpunu čistoću od svakog grijeha.
4. Uznesenje Blažene Djevice Marije
Najnovija dogma proglašena je 1950. godine od strane pape Pija XII. apostolskom konstitucijom Munificentissimus Deus. Ova dogma uči da je Marija na kraju svog zemaljskog života dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu.
Biblijski temelj:
- “Evo, odsada će me blaženom zvati svi naraštaji.” (Lk 1,48) – Marijine riječi u hvalospjevu “Veliča” nagovještavaju njezino uzvišenje i slavu.
- “Obucimo se u besmrtnost!” (usp. 1 Kor 15,54) – Sveti Pavao govori o preobraženju tijela u uskrsnuću, što Crkva vidi ispunjeno na jedinstven način u Marijinom uznesenju.
- “Veliko znamenje pokaza se na nebu: žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda.” (Otk 12,1) – Ovaj opis Crkva tumači i kao prikaz Marije u njezinoj proslavljenoj nebeskoj stvarnosti.
Dogma Uznesenja izražava Marijinu sudbinu kao prve odkupljene osobe koja u potpunosti sudjeluje u Kristovoj pobjedi nad smrću.
